Nužnost standardizacije postupaka u liječenju odontogenih keratocistaReport as inadecuate




Nužnost standardizacije postupaka u liječenju odontogenih keratocista - Download this document for free, or read online. Document in PDF available to download.

Acta stomatologica Croatica, Vol.38 No.4 December 2004. -

Odontogene keratociste čine približno 10% svih odontogenih cista čeljusti. Javljaju se kao samostalne promjene ili u sklopu Gorlin-Goltzova sindroma, češće u donjoj čeljusti u području angulusa i uzlaznoga kraka. Radiološki se prema Stoelingi dijele na unilokularne, multilokularne s koštanom pregradom, multilokularne bez pregrade, i one s valovitim rubovima. Kao mogući uzrok recidiva (3% - 62%) navode se: tanka čahura i njezina nepotpuna izlju- štenost tijekom kirurškoga zahvata, satelitske ciste, postojanje parakeratinizacije -abtrofung ili dropping down- epitelnih stanica itd. U kliničkom uzorku Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta Kliničke bolnice -Dubrava-, Zagreb, nađeno je 30 odontogenih cista od kojih je 12 jednokratno recidiviralo, a 3 višekratno, što čini 50%. Time se je čestoća recidiva na tome uzorku izjednačila s vrijednostima recidiva ameloblastoma (50 - 90%). Ponašanje odontogene keratociste slično je dakle ponašanju ameloblastoma, pa je to dovoljan razlog za oprez u postupku liječenja.

Zaključno se predlaže:

• Odontogenu keratocistu treba smatrati odontogenim tumorom sklonim recidivu, kao što ju najnovije klasifikacije i svrstavaju pod pojam keratinizirajućega cističnog odontogenog tumora.

• Slučajeve koštanih prosvjetljenja s navedenim radiološkim karakteristikama suspektnim na odontogenu keratocistu prije ili u tijeku zahvata treba patohistološki provjeriti.

• Slučajeve cističnih promjena u sklopu Gorlin-Goltzova sindroma i bez prethodne patohistološke provjere treba smatrati odontogenim keratocistama i tako ih liječiti, a pacijente neprekidno nadzirati zbog trajne mogućnosti da se stvore nove ciste.

• Tijekom zahvata pažljivo odljuštiti čahuru i poslije izbijeliti kost s 3% vodikovim peroksidom da bi se vidjeli mogući ostatci čahure, a sva mjesta nagrižene ili perforirane kosti, kao i podminirana mjesta, treba prikazati i izbrusiti frezom do glatke površine.

• Cijeljenje koštane šupljine osigurati jednim od uobičajenih postupaka (Partsch II + dekortikacija (Brosch), Partsch II + poslijeoperativna sukcija).

• Marsupijalizaciju treba primijeniti u slučajevima iznimno velikih cista radi drenaže i možebitnog smanjenja koštane šupljine ili kod zdravstveno ugroženih bolesnika rizičnih za zahvat u općoj anesteziji. Zbog dokazanih promjena potentnosti epitela marsupijaliziranih keratocista otvara se mogućnost šire primjene te metode.

• Poslijeoperativno pacijenta treba klinički i radiološki pratiti do potpunog cijeljenja kosti, od 2 do 15 godina nakon zahvata, a u slučaju znakova recidiva odmah kirurški intervenirati kako bi se izbjeglo nekontrolirano širenje tvorbe.



Author: Klara Sokler -

Source: http://hrcak.srce.hr/



DOWNLOAD PDF




Related documents